
Proteklih pedeset godina sistematski se radilo na obezvređivanju obrazovanja, zvanja i diploma. Svi potezi države gurali su prosvetni sistem sve dublje u živo blato.
Vlast u Srbiji ne mari za obrazovanje. Inflacija diploma izazvana privatnim fakultetima i štancovanje doktora nauka obesmislilo je zvanje, jer partijska knjižica ili moćni tatica sređuje posao. Mladi stručnjaci odlaze iz zemlje jer za njih mesta nema.
Prosvetni radnici su finansijski balast državi. Iako najobrazovaniji sloj društva, njihova primanja su ispod republičkog proseka, na granici siromaštva. Vlast ih trpi jedino zbog čuvanja dece dok odrasli rade, zbog privida obrazovanja tj. privida jednakih šansi za sve.
Kada kažete da ste prosvetni radnik, ljudi čuju: prosvetni jadnik. Bude im malo žao. Tako dobar i fin čovek… Skoro pa da izjave saučešće.
Nastavničke smerove odavno više niko ne upisuje na fakultetima. Po jedan matematičar i fizičar na upisu, na celomBeogradskom univerzitetu. Uskoro nećemo imati ko da predaje. Negativna selekcija se već odomaćila po školama zajedno sa nepotizmom.
Ubrzo će doći dan kada će svako moći sve da predaje. Neće biti školovanih nastavnika, učitelja, profesora. Neće biti kriterijuma, već će predavati ko god se nađe bez posla na birou rada. Znanje će postati nevažno, dok ćemo očuvati formu državne škole. Finansijskom segregacijom bogati će sebi obezbediti kvalitetno obrazovanje, a siromašnima državna škola koja više nije konkurentna obrazovna institucija.
Obesmišljena je sindikalna borba. Reprezentativni sindikati prosvete po ko zna koji put su prodali svoje kolege za tepsiju ribe. Vlada Srbije otvoreno laže prosvetne radnike, obmanjuje ih kad god može. Potpiše protokol koji posle ne poštuje, i tako nekoliko puta u poslednjih 5 godina.
Prosvetni radnici su napadnuti sa svih strana. Visoki državni funkcioneri otvoreno prete, roditelji daju sebi za pravo da se mešaju u obrazovni proces, da prete i tuku, učenici su sve više osioni jer nema adekvatnog mehanizma kazne koji može da se primeni, a oni to znaju. Ni među kolegama u školi ne vlada jedinstvo i solidarnost.
Uprkos svemu tome, višedecenijski silovana srpska prosveta iznedrila je generaciju studenata kojoj se niko nije nadao.
Ovi mladi ljudi kritički misle, primenjuju direktnu demokratiju, imaju hrabrost i znanje da se suprotstave sistemu koji ih odbacuje. Imaju energiju da izvrše promenu i pokrenu starije, čije su nade odavno ugasle. Pronose Srbijom baklju slobode.
Ovakvi studenti jesu čeda namučene srpske prosvete.
A sad, zamislite kakva bi bila naša deca da prosveta ima mesto u ovom društvu kakvo zaslužuje.
Komentari